Andrej Nikolaidis je crnogorski pisac, kolumnista i intelektualac rođen 1974. godine u Sarajevu. Njegovo porijeklo je crnogorsko, a većinu života proveo je u Ulcinju, gdje i danas živi. Nikolaidis je jedno od najprepoznatljivijih imena savremene književne scene na prostoru bivše Jugoslavije, poznat po svom oštrom jeziku, intelektualnoj hrabrosti i beskompromisnim stavovima.
Nikolaidis je osnovno i srednje obrazovanje završio u Crnoj Gori. Studirao je filozofiju i kroz rane eseje i kolumne profilisao se kao intelektualac koji ne pristaje na dogme i koji otvoreno kritikuje nacionalizam, populizam i licemjerje u društvu.
Nikolaidis je svoj književni opus započeo romanom “Mimesis” (2003), no prekretnica u njegovoj karijeri bio je roman “Sin” (2006), za koji je dobio Nagradu “Meša Selimović” za najbolji roman objavljen na prostoru BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske.
Slijede i drugi zapaženi romani:
• “Dolazak” (2009),
• “Odlaganje. Parezija” (2012),
• “Mađarska rečenica” (2013),
• “Pa kao” (2017),
• “Talog” (2021).
Njegova djela su prevedena na više evropskih jezika, uključujući njemački, francuski, engleski i mađarski. Kritičari ga porede s autorima poput Thomasa Bernharda i Michela Houellebecqa, ali uz jaku balkansku dimenziju i crnogorski kontekst.
Nikolaidis je dugi niz godina bio kolumnista za brojne regionalne medije, među kojima su “Vijesti”, “Danas”, “Al Jazeera Balkans”, “BH Dani” i drugi. Njegove kolumne su često izazivale burne reakcije – od pohvala za hrabrost i lucidnost, do kritika zbog provokativnosti. Njegov esejistički rad karakterišu intelektualna preciznost, kritika autoritarizma, religijskog konzervativizma i ratnog revizionizma.
Nikolaidis piše bez uljepšavanja i eufemizama. Njegov stil je direktan, često brutalan, ali uvijek promišljen. U svojim djelima istražuje teme identiteta, nasilja, porodičnih trauma, lažnog morala i raspada društvenih vrijednosti. Često koristi elemente filozofije, postmoderne i političke analize kako bi izgradio kompleksne narative o čovjeku i društvu.
Foto: CDM/Tone Stojko

Marko Divković dugogodišnji je tuzlanski novinar. U svojoj dugoj karijeri bio je predsjednik Udruženja/udruge BH novinari, novinar Televizije BiH, dopisnik iz Tuzle za Radio Slobodna Europa više od 12 godina, uključujući ratne godine u BiH 90-ih. Vodio je i Dnevnik Radija SE. Bio je ratni izvjestitelj. Izvještavao je sa mjesta događaja poznatog kao Tuzlanska kolona. Svjedočio je o tragediji na tuzlanskoj Kapiji i nesrećama na borbenoj liniji. Nije dozvolio da mu bude nametnuta cenzura.

Marinko Sekulić Kokeza
Rođen je 5.7.1957. godine u Sarajevu, a od 1964. živi u Srebrenici osim u periodu 1992-2003. Tokom rata na tlu bivše Jugoslavije, četiri godine je sa porodicom proveo u Skoplju, zatim sedam godina u Tuzli, do povratka u Srebrenicu gdje i danas živi.

Profesionalni novinarski angažman započeo je 1985. godine na tadašnjem Radiju Srebrenica gdje je radio kao novinar, snimatelj, uređivao fotografiju i pisao za lokalne "Srebreničke novine" te kao saradnik izvještavao za TV Sarajevo do početka rata 1992. kada sa porodicom odlazi u Makedoniju.

• Radio je kao novinar i glavni i odgovorni urednik na Radiju Kameleon i Radiju Sloboda u Tuzli. Nekoliko godina bio je saradnik u redakciji Radija Slobodna Evropa (RFE), a od 1998. godine do danas je stalni dopisnik Njemačkog medijskog koncerna Deutsche Wele (DW).

• Izvještavao je i kao dopisnik BHR1 i “Nezavisnih novina” a njegove tekstove su prenosili brojni domaći i strani mediji.

• Po završetku rata i na početku povratka u Srebrenicu bio je pokretač i izdavač lokalnog lista „Srebreničke novine“ a bio je i inicijator obnove rada radija u Srebrenici gdje je od 2010. do odlaska u penziju 2022. godine bio stalno zaposlen kao novinar. Nekoliko godina je obavljao i dužnost glavnog i odgovornog urednika u JP RTV Srebrenica. Poslije odlaska u penziju, i dalje jer aktivan kao dopisnik N1 i DW.

• Napisao je dvije knjige sa po 55 reportažnih zapisa koji su objavljeni na DW i N1. 2015. godine „Kako dopisnik iz Srebrenice javlja“ koja je prevedena na italijanski jezik i 2023. godine „Priče iz Srebrenice“.

Nije član nijedne političke stranke. U mladosti angažovan kao omladinski aktivista, izviđač i sportista skijaš. Nakon rata bio je osnivač i predsjednik Foruma građana Srebrenice, prve poratne, multietničke NVO u Srebrenici koja je aktivno radila na pomirenju. Također, predsjednik je Skupštine lokalnog FK Guber koji je 2024. godine obilježio 100 godina od osnivanja, čiji je sastav tima i uprave uvijek bio multetnički. Oženjen je i otac petero djece.

Denis Latin, rođen u Šibeniku 14. februara 1966. godine, hrvatski je novinar, urednik i voditelj, najpoznatiji kao autor političke emisije Latinica.
Denis Latin je sa 16 godina bio dopisnik Slobodne Dalmacije iz rodnog Šibenika. Diplomirao je politologiju 1989. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Na drugoj godini fakulteta bio je na audiciji za televizijskog novinara, nakon čega je počeo raditi kao reporter Zagrebačke panorame na HRT-u. Uređivao je i vodio Vijesti, Dnevnik 2, Dnevnik 3, emisiju "Slikom na sliku", te politički magazin "U potrazi". Zabavni show "Napokon nedjelja!" i emisiju "Otvoreni globus Denisa Latina" uređivao je i vodio na TV Mreži.
Bio je šef ratnog studija u Sisku 1991. i Kninu 1995.godine. Danas u Informativno-medijskom servisu HRT-a uređuje brojne informativne televizijske formate poput news programa HRT4, Teme dana, emisije Otvoreno, Vijesti i Dnevnika.
Od 1996. do 1998. obavljao je dužnost glavnog urednika "Mreže", prve privatne producentske tv kuće u Hrvatskoj.

Prof. dr. Šaćir Filandra je rođen 1961. godine u Crnićima, Stolac. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za filozofiju i sociologiju 1985. godine. Doktorirao je iz oblasti savremena politička filozofija. Izabran je u zvanje redovnog profesora 2008. godine. Predaje nastavne discipline: Politička filozofija, Sociologija jezika, Politike identiteta i Socijalna filozofija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Bio je gostujući predavač na Odsjeku za historiju / političke nauke na Yale univerzitetu u SAD-u 1999/2000. godine te pomoćnik predavača na Otvorenom univerzitetu, Institut za jugoistočno-evropske studije, Budimpešta, 1997. godine. Autor je knjiga Bošnjaci nakon socijalizma (o bošnjačkom identitetu u postjugoslovenskom dobu), Bošnjačka politika u XX stoljeću te Bošnjaci i Moderna, a nosilac je koautorstva za knjigu Bošnjačka ideja (sa Enesom Karićem) te autor preko četrdeset naučnih i stručnih radova.
Bio je glavni i odgovorni urednik Izdavačkog preduzeća “Sejtarija” u Sarajevu od 1994. do 2010. godine, a u periodu od 1988. do 1990. glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturu “Lica” u Sarajevu. Funkciju predsjednika Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ obnašao je od 2001. godine do 2009. godine.
Participirao je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih konferencija, kongresa i simpozija, kao i u realizaciji više naučnoistraživačkih projekata. Njegova knjiga Bošnjačka politika u XX stoljeću osvojila je nagradu i priznanje lista “Dnevni avaz” te je proglašena kulturnim događajem 1999. godine.

Almasa Hadžić rođena je 1952. godine u Lastvi kod Trebinja. Od 1978. do 1992. godine živjela je i radila u Zvorniku. Trenutno živi u Tuzli. Pisanjem se počela baviti kao srednjoškolka. Dobitnica je nagrade 1973. i 1975. godine za kratku priču zagrebačke “Arene”. Tijekom ratu sudjelovala je u radu Pres centra Zvornik na slobodnoj teritoriji. Kao ratni izvjestitelj radila je za zvorničku “Tribinu”, “Ljiljan”, “Bošnjak”. Od 1996. godine radila je kao dopisnik iz Tuzle za “Dnevni avaz”. Iako je u penziji, i dalje aktivno piše i objavljuje. Po vlastitom priznanju, njena porodica je najbolji dio njene biografije.

Rođen je u Mostaru 1948. godine. Tijekom novinarskog rada pisao je i izvještavao o mnogim temama, a u ratu i poslije njega o stradanju Bošnjaka u Podrinju i šire. Autor je brojnih dokumentrnih filmova. Bio je dugogodišnji uposlenik Federalne televizije. Dobitnik je brojnih novinarskih nagrada, a jedna od njih je i Povelja Hasan Kaimija za životno djelo.