Konkurs

Prijaviti se mogu novinarke i novinari iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i regiona koji su u proteklom periodu izvještavali o događanjima u Srebrenici i oko Srebrenice, a o temi „Zločin i kazna: Genocid u Srebrenici ne smije biti negiran i zaboravljen.“

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) osudio je bivše šefove Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za udruženi zločinački poduhvat.

Najvažniji dio presude je onaj koji se odnosi na zločine u Trnovu u ljeto 1995. godine. Naime, Jovica Stanišić i Franko Simatović su proglašeni krivim i za strijeljanje zarobljenih srebreničkih Bošnjaka u Trnovu. Time je, faktički, potvrđeno učešće Srbije u genocidu u Srebrenici.

“Šta je jedino čemu se možemo nadati, to je ne dozvoliti da genocid u Srebrenici potone u zaborav. Pri tome koliko god me u nijemost gura užas bola, trpnje, toliko me u nijemost gura i strah od užasa pred onim što su ljudi spremni učiniti svojoj braći ljudima”, napisao je Dževad Karahasan, jedan od najvažnijih bosanskohercegovačkih i evropskih književnika i intelektualaca.

U vezi sa sramotnim pokušajima negiranja genocida u Srebrenici, ne samo ultradesničarskih grupa, već i zvaničnika u Srbiji i Republici Srpskoj, Karahasan je napisao:

“Strašno je teško suočiti se sa svojim zločinom ili zločinom počinjenim u svoje ime. Samo najveći i najbolji među ljudima mogu reći, počinio sam zločin, oprosti mi. To mogu veliki, ne može to učiniti ljudski prosjek i podprosjek.

Drugo, u srpskom društvu, kako u Srbiji tako i Republici Srpskoj, nema ni nagovještaja katarze koja je neophodna za suočenje sa sobom”.

Književnik Abdulah Sidran napisao je pjesmu „Srebrenica“ u kojoj riječima  precizno opisuje bol i patnju Srebreničana i svih nas koji moramo živjeti s tim ožiljkom na srcu. Između ostalog, u stihovima kaže:

„Zar ne vide, zar ne čuju, Zar ne znaju, da smo mi, Šta nas je preostalo, mrtviji od svih Naših mrtvih, i da ovdje danas, njihovim glasom, Glasom naših mrtvih, iz njihovih grla, Vrištimo, i njihovim vriskom – govorimo? Ne date nam Da u prošlost gledamo! A mi u nju ne gledamo nego ona u nas gleda!

Mira u našim srcima nikada neće biti. Njega ne može niti će biti, tuga i nemir, suze Majki Srebrenice, sve dok se počinjeni užasi ne nazovu pravim imenom i počinioci se ne smatraju ubicama i zločincima.

Poricanje i zataškavanje od samoga početka – prezir je prema ljudskosti i kulturi mira!“

Nagrade će biti dodijeljene u sljedećim kategorijama: radijski izvještaj – plaketa i novčana nagrada, televizijski prilog (trajanje do šest minuta) – plaketa i novčana nagrada, pisani tekst (novine, web) – plaketa i novčana nagrada, blog/vlog – plaketa i novčana nagrada i fotografija – plaketa i novčana nagrada.

U kategoriji „Blog/vlog“ prijaviti se, osim novinara, mogu i svi građani BiH koji imaju izražen talenat za pisanje/snimanje.

O dobitnicima novinarske nagrade „Nino Ćatić“ odlučivat će novinari koji su svojim dugogodišnjim radom objektivno i profesionalno izvještavali o Srebrenici i genocidu nad Bošnjacima, a to su: Almasa Hadžić, Marko Divković i Marinko Sekulić.

Također, postuhmno ćemo dodijeliti specijalnu nagradu članu žirija koji nas je prerano napustio, Salihu Brkiću.

Specijalna priznanja bit će dodijeljena novinarima/reporterima medijskih kuća u BiH koji su svojim radom doprinijeli tome da istina o Srebrenici bude predstavljena širom Bosne i Hercegovine, ali i svijeta, a o tome će odlučivati članovi Udruženja „Biti novinar“ i druge kolege novinari.

Konkurs je otvoren od 15. juna do 1. jula ove godine, a svoje radove možete slati na e-mail adresu bitinovinar@gmail.com s naznakom „Prijava rada za novinarsku nagradu Nino Ćatić“.

Nagrade će biti dodijeljene 10. jula u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, simbolično na datum kada se novinar Nino Ćatić posljednji put javio iz Srebrenice u program Radio-televizije Bosne i Hercegovine.

Nihad Nino Ćatić bio je novinar iz Srebrenice. Njegovu riječ i glas pamtimo iz najdramatičnijih dana za Srebrenicu i Bosnu i Hercegovinu. U ratno vrijeme, svakodnevno se javljao i informirao javnost o stradanju u ovom gradu. Posljednji put se javio 10. jula 1995. moleći očajnički da se pomogne Srebrenici. Posljednji put je viđen 11. jula 1995. nakon čega mu se gubi svaki trag.

Njemu u čast, Udruženje „Biti novinar“ i ove godine želi podstaknuti novinarke i novinare da se bave profesionalnim i objektivnim izvještavanjem o svim dešavanjima u Bosni i Hercegovini.

Udruženje „Biti novinar“ je nezavisna, nevladina, nestranačka, neprofitna organizacija koja radi na očuvanju i podsticanju profesionalnog, nepristrasnog, etičnog i objektivnog novinarskog izvještavanja u Bosni i Hercegovini.